PRIZNAVANJE, OSPORAVANJE I UTVRĐIVANJE OČINSTVA

Utvrđivanje i osporavanje očinstva spada u pravne institute koji su regulisani Porodičnim zakonom F BiH i Porodičnim zakonom RS-a. Pravni institut utvrđivanja očinstva služi kako bi se utvrdila bološka povezanost između oca i djeteta, dok osporavanje očinstva služi kako bi se utvrdilo odnosno pobilo upisano očinstvo u matičnoj knjizi djeteta.

Ovi pravni instituti su striktno regulisani zakonima i provode se u skladu s pravilima porodičnog i parničnog prava. Pored zakonskih odredbi primjeri iz sudske prakse nude bolji uvid u to kako se ovi postupci primjenjuju u stvarnim životnim situacijama jer zakonodavac nije mogao predvidjeti baš sve situacije koje se mogu desiti u svakodnevnom životu. Prije nego pređemo na pojašnjenje ova dva postupka utvrđivanja i osporavanja očinstva bitno je razjasniti i pojam priznavanja očinstva i šta on predstavlja.

Priznanje očinstva

Priznanje očinstva je dobrovoljna izjava muškarca kojom priznaje očinstvo nad djetetom. Priznanje očinstva mora biti dato pred matičarom, sudom, notarom ili organom starateljstva, potrebna je saglasnost majke, a ukoliko je dijete starije od 14 godina i njegov pristanak.

U slučaju pred Općinskim sudom u Sarajevu, muškarac je priznao očinstvo nad djetetom pred notarom. Majka djeteta dala je saglasnost, ali dijete koje je imalo 15 godina odbilo je da pristane na priznavanje očinstva zbog ličnih nesuglasica s ocem. Sud je, nakon procjene sposobnosti djeteta da shvati značaj ovog čina, odlučio da dijete ima pravo na odbijanje priznanja, čime je očinstvo pravno osporeno.

Priznanje očinstva proizvodi pravne posljedice od trenutka upisa u matičnu knjigu rođenih. Lice koje je priznalo očinstvo i kao takvo je upisano u matičnoj knjizi preuzima obavezu na izdržavanje djeteta i pravo na održavanje kontakata sa djetetom.

Postupak osporavanje očinstva

Postupak osporavanja očinstva se odnosi na to da se osporava da je upisani otac u matičnoj knjizi zaista i biološki otac djeteta. Ovaj postupak ima pravo pokrenuti dijete, majka ili muškarac koji je priznat kao otac mogu pokrenuti postupak osporavanja.

U praksi muškarac je pokrenuo postupak osporavanja očinstva nakon što je DNK analiza pokazala da nije biološki otac djeteta upisanog na njegovo ime. Majka djeteta priznala je da je dijete začeto u vanbračnoj vezi. Sud je usvojio tužbu, poništio očinstvo i naredio izmjenu upisa u matičnim knjigama. Rokovi za podnošenje tužbe su jasno definisani zakonom:

Dijete može osporavati očinstvo do svoje 25. godine. Majka ima rok od šest mjeseci od rođenja djeteta. Muškarac koji je priznao očinstvo ima šest mjeseci od saznanja za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo.Osporavanje očinstva vodi se u skladu s pravilima parničnog postupka. Sud često koristi DNK analize kao ključni dokaz.

U praksi muškarac je osporavao očinstvo tražeći DNK testiranje. Test je potvrdio da nije biološki otac, ali je sud odbio njegovu tužbu jer je prošao zakonski rok za osporavanje očinstva.

Zakonom su postavljena jasna ograničenja u vezi s osporavanjem očinstva:

§ Očinstvo utvrđeno sudskom odlukom ne može se osporavati

§ Nakon smrti djeteta, osporavanje očinstva nije dozvoljeno.

§ Nije dozvoljeno osporavanje očinstva djeteta začetog medicinski pomognutom oplodnjom

U predmetu iz sudske prakse, muškarac je pokušao osporiti očinstvo nakon smrti djeteta, ali je sud odbio tužbu jer zakon izričito zabranjuje takav postupak.

POSTUPAK UTVRĐIVANJA OČINSTVA

Za podnošenje tužbe u ovom postupku aktivno je legitimisano dijete. Ako je dijete maloljetno ili mu je oduzeta poslovna sposobnost, u njegovo ime tužbu radi utvrđivanja materinstva može podnijeti staratelj, uz saglasnost organa starateljstva, a tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti njegova majka ako ostvaruje roditeljsko staranje, odnosno njegov staratelj, uz saglasnost organa starateljstva. Majka djeteta može podnijeti tužbu radi utvrđivanja očinstva do navršene 18. godine života djeteta.

Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta može podnijeti tužbu radi utvrđivanja očinstva u roku od jedne godine od prijema obavještenja o tome da nije dobiven pristanak majke i djeteta, odnosno saglasnost organa starateljstva a najkasnije do navršene 18. godine života djeteta. Poslije smrti osobe za koju se tvrdi da je majka odnosno otac djeteta, tužba radi utvrđivanja materinstva ili očinstva podnosi se protiv njenih nasljednika. Ova tužba može se podnijeti u roku od jedne godine od smrti osobe za koju se tvrdi da je majka, odnosno otac djeteta, odnosno šest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.

Smatram da bi bilo poželjno napraviti i neke izmjene u porpisima kojima su regulisani navedeni instituti i tu u dijelu koji se odnose na rokove zastare jer zakoni nisu obuhvatili sve moguće životne situacije, pa je u F BiH postavljen rok u kojem se mogu određene tužbe podositi i tu bi napravila jednu paralelu jer je u RS-u došlo do izmjene i dopune Porodičnog zakona u kojem je djetetu bez obzira na godine života omogućeno da podnese tužbu radi osporavanja i utvrđivanja očinstva, dok je u F BiH dijete tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti najkasnije do navršene 25 godine života. Smatram da bi rokovi za ove pravne institute trebalo povećati ili u konačnici ih regulisati onako kako je to izvršeno u RS-u na način da se navedene tužbe radi osporavanja i utvrđivanja očinstva mogu podnijeti bez obzira na godine života.